U petak, 16. kolovoza proslavili smo spomendan svetog Roka. Njegovi roditelji bili su dugo bez djece. Molili su se i zavjetovali, a Bog im je podario sina. Nakon što je  prije navršene dvadesete godine ostao bez roditelja, podijelio je siromasima baštinu koju je naslijedio od oca, imućnog posjednika te se kao siromašan hodočasnik uputio u Rim. Na putu je činio dobra djela i pomagao oboljelima od kuge. U Piacenzi se i sam razbolio od kuge, pa je prognan iz grada. Utočište je našao u šumi,  gdje se hranio se biljem te i pio  vodu iz vrela koje je poteklo u njegovom skrovištu. Jedini prijatelj bio mu je lovački pas koji mu je svaki dan donosio komad kruha. Vlasnik psa, grof Palastrelli, slijedio je životinju u šumu  i primio Roka pod svoj krov. Kada je ozdravio,  Rok vratio se u zavičaj, ali kako ga je bolest potpuno fizički izmijenila, njegovi sumještani nisu ga prepoznali, već su  ga  zatvorili kao sumnjivca i špijuna. U zatvoru je proveo pet godina, ponovo obolio od kuge i tek je svećeniku koji mu je podijelio svete sakramente otkrio tko je. Preminuo je u Montpellieru 16. Kolovoza 1327.

U kapeli u Svedruži čuva se kip svetog Roka, pa smo tamo slavili svetu misu, koja je započela u 11 sati. Kako kršćanska ikonografija često prikazuje svetog Roka s psom koji mu donosi komad kruha (što je vidljivo i na kipu u Svedruži), smatra ga se zaštitnikom kućnih ljubimaca, osobito pasa, tako da smo nakon svete mise izmolili blagoslovnu molitvu za kućne ljubimce. Hvala svim vjernicima na molitvi i pjesmi, a osobito zahvaljujemo vjernicima iz okolice kapele, kao i Udruzi hrvatskih branitelja iz Pregrade, koji se brinu za održavanje naše kapele.