Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije
 |
"Zagorska katedrala" - pod ovim je nazivom ova veličanstvena crkva poznata i izvan Hrvatskog zagorja. Golema gromada šumovite Kunagore iza njezinih leđa ne čini je promatraču preglomaznom, kako bi to bilo da se nalazi u ravnici, ili na vrhu kakva brijega. Do njezine gradnje dolazi na samom početku XIX. st., na početku novog doba koje je najavila francuska revolucija 1789.g. Prijašnja župna crkva je bila u vrlo ruševnom stanju te je župa morala izgraditi novu crkvu, dakako, sa vrlo mnogo poteškoća.
Kad je nakon smrti Stjepana Augustinčića 1792.g. došao mladi župnik Josip Karlo Tuškan, stara crkva je već bila toliko ruševna da je kroz pukotine na zidovima probijalo sunčevo svjetlo. Uvidjevši da nema smisla popravljati tu crkvu župnik Tuškan piše 16. studenoga 1794. Varaždinskoj županiji da bi trebalo graditi novu župnu crkvu. Pri tome Julije Keglević niječe svaku svoju obvezu prema crkvi, budući da biskup ne poštuje patronska prava prilikom imenovanja župnika. Tuškan se i dalje borio. 23. kolovoza 1799. Biskup Vrhovac moli županiju da izašalje zamjenika podžupana Adama Dominića u Pregradu, da zajedno s proarhiđakonom Franjom Rafajem izvidi koji bi teren bio najprikladniji, te da privoli eventualne vlasnike na preseljenje. Uporni Julije Keglević uspijeva prekinuti sve poslove oko izgradnje nove crkve, te od županije dolazi odredba da se mora popraviti stara crkva, jer bi izgradnja nove crkve zahtijevala dosta veliku glavnicu.To natezanje između Julija Keglevića i župnika Tuškana, da li graditi novu ili popravljati staru crkvu, potrajalo je dvije godine. Biskup Vrhovac i Duhovni stol snažno su podupirali župnika, dok je županija, uglavnom, ostajala neutralna.
Konačno, 6. travnja 1803.g. župnik Tuškan je mogao zamoliti biskupa Vrhovca da na Bijelu nedjelju izašalje proarhiđakona blagosloviti temeljni kamen. Ovom svečanošću 18. travnja 1803. započela je gradnja nove župne crkve, koja će potrajati idućih petnaest godina. 1818.g. crkva je bila dovršena. Vjerojatno ni tada nije unutrašnjost crkve bila gotova, jer ju je po ovlasti Duhovnog stola župnik Tuškan blagoslovio tek 1820.g., opet na Bijelu nedjelju.
Crkva je duga 38 metara, a široka 19 metara. Sagrađena u neoklasicističkom stilu s naglašenom težnjom prema centralnoj građevini dosljedno izvedenom simetrijom. Pročeljem crkve dominiraju dva 45 metara visoka zvonika, trokutasti zabat s freskom Uznesenja Majke Božje, izgrađenom prilikom obnove crkve 1874-1876. Graditelj je crkvi uspio dati sklad iznutra i izvana te je to izvanredno prikladan prostor za odvijanje bogoslužja.
Tijekom vremena crkva je nekoliko puta popravljana. Zbog trošnosti načinjen je veliki zahvat na njoj 1873. - 1876.g. Trebalo je urediti okoliš, popraviti vrata, prozore, krov, prekriti tornjeve limom, ožbukati zidove, preurediti zabat na pročelju i oslikati crkvu.
 |
Crkva u sebi sadrži:
Glavni oltar - Kako je izgledao prvotni glavni oltar, nije nam ostalo zapisano. Sadašnji glavni oltar dao je izgraditi župnik Križanić 1844.g. Oltar stoji na povišenom mjestu odmaknut od zida i na njemu je smješteno elegantno i dosta prostrano svetohranište. Godine 1846. pregradska je crkva kupila od Kaptola sliku Uznesenja Blažene Djevice Marije za 600 forinti. Tu je sliku glavnog oltara dao izraditi biskup Aleksandar Alagović 1830.g., a djelo je bečkog majstora Johanna Zieglera. Ona je pod utjecajem Tizianove Assunte, koja se nalazi u Veneciji. Sliku su 1965. godine obnovili stručnjaci restauratorskog zavoda bivše Jugoslavenske akademije u Zagrebu za dva milijuna dinara.
Oltar Pregradske Gospe - Prema domaćoj tradiciji ovo je prastara slika Pregradske Gospe od Kunagore, kojoj su hodočastile rodilje. Pregradski župljani i danas se najradije mole pred njom i to je najobljubljenije mjesto u crkvi. Slika prikazuje Bezgrešno začeće.
Oltar sv. Josipa - Još u staroj župnoj crkvi nalazio se oltar sv. Josipa te je njegov kult nastavljen i kasnije. Oltar je postavljen simetrično s oltarom Pregradske Gospe s lijepom oltarskom slikom na platnu. Slika nepoznatog majstora prikazuje sv. Josipa u naravnoj veličini čovjeka.
Oltar sv. Tri Kralja - Postavljen je u lijevu apsidu. Djelo je to bečkog majstora Johana Beyera. Tema slike je Bogojavljenje. Slika je 1938. obnovljena i dobro sačuvana.
Oltar Svih Svetih - Nalazi se u apsidi nasuprot oltaru sv. Tri Kralja, te ga 1847.g. izradio isti majstor, Johann Beyer. Slika prikazuje mnoštvo svetaca svih vremena okupljenih oko Presvetog Trojstva
Propovjedaonica - Pripada prvoj polovici devetnaestog stoljeća, a izgrađena je u stilu romantičkog historicizma. Župnik Mađerek ju je podignuo 1820.g. U donjem dijelu propovjedaonice nalaze se duboki drveni i pozlaćeni reljefi Evanđelista. Figure sv. Ivana Krstitelja i anđela barokne su i vjerojatno potječu s propovjedaonice iz stare župne crkve.
 |
Orgulje - Današnje velike Fochtove orgulje kupila je župa od Zagrebačke katedrale 1854.g. za 600 forinti. Izgradio ih je 1834.g. Franjo Focht, po narudžbi biskupa Aleksandra Alagovića, za prvostolnu crkvu u Zagrebu. Pokazalo se da su neprikladne za tako veliku crkvu, pa su 1854.g. prodane novosagrađenoj crkvi Marijinog uznesenja u Pregradi. U sviraonik su ugrađena tri manuala, a s obje strane manuala poredani su registri u četiri reda. Na sredini škrinje nalazi se insignija biskupske vlasti: mitra, biskupski štap i križ, a ispod njih nalazi se grb biskupa Alagovića.
Godine 1881. orgulje su bile vrlo trošne, pa se župnik Mađerek odlučio na popravak. 1989.g. za vrijeme župnikovanja Branimira Ivanjka, orgulje su temeljito preuređene u Austriji. One su i dalje imale imale svoju katedralnu snagu, a novost im je da su elektrificirane pa sada zrak u mjeh tjera motor.
Klupe - Župnik Mađerek dao je po uzoru na propovjedaonicu načiniti sedam pari drvenih klupa. Na prednjoj strani prve klupe i na naslonu zadnje ponovljena je ornamentika s propovjedaonice: plitki pilastri s pozlaćenim kapitelima, motivi gotizirajućih arkadica, zubaca i uklada.
Prilikom pregleda propovjedaonice i klupa 1883. arhitekt Herman Bolle vrlo se pohvalno o njima izrazio. Župnik Ivanjko nabavio je nove klupe, tako da većina vjernika ima svoje mjesto.
Križni put - Prvi križni put postavljen je 1895.g. Tjekom vremena slike su oštećene i nabavljen je novi križni put 1975.g. Postaje su izlivene u leguri od aluminija i mjedi u radionici "Birač" u Vrapču. Šef radionice nije htio otkriti ime autora, jer je on, navodno, poznata osoba, koja ne bi željela s ovim izići u javnost. Blagoslovio ga je pokojni kostelski župnik Josip Rukelj.
Luster - Veliki luster visok 280 cm, a gornji 150 cm, ukrašen brušenim stakalcima, potječe iz Zagrebačke katedrale. Njega je župnoj crkvi poklonio bivši župnik Juraj Križanić 1857.
Zvona - U staroj župnoj crkvi postojala su četiri zvona. Poslije izgradnje nove župne crkve prenijeta su onamo. Nažalost, od njih je ostalo samo malo zvonce, cinkuš, a ostala su za vrijeme prvog svjetskog rata rekvirirana. Sadašnja zvona nabavljena su poslije I. svjetskog rata. Veliko zvono, teško 1447 kg, nabavljeno je 1923. Na njemu je natpis: "SALIVEN SAM DOBROVOLJNIM PRINOSIMA ŽUPLJANA PREGRADSKIH." Srednje zvono teško je 427 kg, a nabavljeno je 1927. Natpisi glase: "SALIVENO 6. GODINE ŽUPNIKOVANJA PAVLA KRANJČIĆA" i "STROJNE TOVARNE IN LIVARNE DD. LJUBLJANA 1927." Malo zvono je teško 184,5 kg, a ima iste natpise kao i srednje. Zvona su elektrificirana 1979. godine.
 |
Više fotografija župne crkve pogledajte na facebook stranici župe.
Kapelica svete Ane u Gornjoj Plemenšćini
 |
Smještena je u vrlo lijepom krajoliku sa kojega se pruža prekrasan pogled prema jugozapadnom dijelu Hrvatskog zagorja. Od svih pregradskih crkava i kapela, kapela sv. Ane se najduže održala. Njezino svetište potječe iz prve polovice XV. stoljeća i do danas je cjelovito očuvano. U XVII. stoljeću svetištu je dograđena lađa s oslikanim tabulatom i podom od cementa. Imala je dvoja vrata i na sredini drveni toranj sa zvonom, a do svetišta je dozidana sakristija s boltom.
Kapela je u početku imala tri nepomična oltara. Glavni oltar je bio jednostavan i drveni, a na njemu su stajali kipovi Isusa, Marije i sv. Ane. Početkom XVIII. stoljeća u kapeli je podignut novi glavni oltar. Dolje u sredini toga oltara je bila slika sv. Ane s Isusom i Marijom, a do nje kipovi sv. Josipa i Joakoma. U gornjem dijelu oltara je bila slika sv. Elizabete a uz nju su bili kipovi sv. Barbare i Katarine. Stari glavni oltar bio je premješten u crkvenu lađu s desne strane, a s lijeve je podignut oltar sv. Roka. Kasnije je slika sv. Elizabete na glavnom oltaru zamijenjena slikom sv. Ane, a na oltaru sv. Roka postavljene su slike sv. Obitelji i sv. Sebastijana.
Oko kapele sv. Ane u XVII. stoljeću se nalazilo groblje. Bilo je neograđeno i često izloženo „obeščašćenju“ pa je zbog toga bilo i dokinuto negdje u drugoj polovici XVII. stoljeća. Na groblju se nalazila i grobljanska kapelica sv. Antuna Padovanskog. U njoj se nalazio mali drveni oltar. Kapelica je dokinuta 1746. godina a iste je godine oltar sv. Antuna iz nje prenesen u kapelu sv. Ane. Kapela je imala i bogat inventar crkvenog ruha i posuđa, a od nepokretne imovine i jednu kuću koja je 1777. godine bila srušena zbog dotrajalosti i na njenom mjestu je sagrađena nova.
Budući da se kapela dosta dugo nije obnavljala, 1873. godine je bila u dosta ruševnom stanju. U sakristiji se urušila bolta, a crkveno ruho se čuvalo iza glavnog oltara, jer je samo staro svetište ostalo očuvano. Unatoč tomu sve do 1878. godine na kapeli nisu izvršeni nikakvi popravci. Na zahtjev vjernika, da se kapela ili popravi ili sruši i sagradi nova. 1878. godine pristupilo se obnovi. Kapela je imala vlastitu blagajnu u kojoj je tada bilo 7663 forinte. 14. lipnja 1878. godine pristupilo se traženju izvođača radova. Najbolje uvjete je ponudio Gustav Taussig, graditelj iz Krapinskih Toplica. On se obvezao da će za 4388 forinti srušiti staru kapelu, očistiti gradilište i sagraditi novu. Vidjevši svetište i prekrasan mrežasti svod koji potječe iz XV. stoljeća, Taussig je odlučio ne srušiti svetište. Taussig je obnovio sakristiju, a na staro svetište je dogradio crkvenu lađu, kor i toranj koji i danas postoje. Budući da nije izveo ono što je bilo dogovoreno, komisija za ocjenu gradnje je graditelju Taussigu od ugovorene cijene odbila 400 forinti. Tadašnji župnik Mađerek 7. lipnja 1882. traži od Duhovnog stola dozvolu da smije blagosloviti kapelu na blagdan sv. Ane iste godine.
 |
Danas kapela ima tri oltara, glavni i dva pokrajnja, te zvono koje se nalazi u tornju kapele. U kapeli sv. Ane i danas se vrlo svečano slavi proštenje, a isto tako posjećena je i Misa koja se održava na Uskrs u poslijepodnevnim satima uz pucanje iz kubura.U kapeli sv. Ane Mise se služe skoro svake nedjelje i blagdana.
Neki važniji događaji u novijoj povijesti kapele sv. Ane:
1957. godine – provala u kapelu, pri čemu su ukradena dva kaleža.
1964. godine – kapela sv. Ane je elektrificirana; uvode se redovite mise i vjeronauk u kapeli.
1969. godine – kapela sv. Ane je vrlo uspješno obnovljena.
1974. godine – iznutra je obnovljena kapela. Obnovljena je oltarna slika sv. Ane, popravljen luster i postavljen novi oltar.
1982. godine – izvršeno je bojanje tornja kapele sv. Ane.
1993. godine – izvršena je vanjska i unutarnja obnova zidova kapele.
(Priredio Ivan Gretić prema: Filipčić, Ivan: Župa Pregrada, KS, Zagreb – Pregrada, 1983., str. 54 – 56.)