Pepelnicom ili Čistom srijedom započeli smo Korizmu – četrdesetodnevnu pripravu za svetkovinu Uskrsa.

Korizmena priprava sastoji se u osobnoj molitvi i odricanju te pobožnostima. Jedna od tih pobožnosti jesti i Križni put, u kojem se prisjećamo i suobličujemo Kristovoj patnji na križu. U župi Pregrada, pobožnost Križnog puta bit će utorkom i nedjeljom u 17:30 te petkom u 15:00 sati. U Kostelu, pobožnost Križnog puta moli se u petak u 16:30 i nedjeljom u 9:15. Nakon pobožnosti Križnog puta, slijedi sveta misa.

Ispovijed je također važan dio osobne priprave. Kroz preispitivanje i sagledavanje vlastitih čina, čovjek postaje svjestan svojih propusta prema Bogu, drugomu, ali i samom sebi. Činom kajanja i oprosta, Bog po rukama svećenika daje milost i snagu za rast u ljubavi prema Gospodinu i bližnjemu. Prilika za ispovijed jest prije večernjih svetih misa radnim danom i nedjeljom. Kako nedjeljom u našu župu dolaze patri isusovci, nastojat ćemo omogućiti i ispovijed tijekom mise u 11 sati. Također, organizirat ćemo župnu korizmenu ispovijed, ispovijed u kapelama sv. Ana i MBB Mala Erpenja te ispovijed bolesnika, o čemu ćete biti obaviješteni u župnom listiću i na internet stranici.

Pomagati onima koji su u potrebi običaj je, ali i dužnost, posebice u vrijeme priprave za velike kršćanske blagdane. Tako i mi u našoj župi organiziramo akciju Košarica ljubavi. Na taj način, župljani su u mogućnosti svojim darom doprinijeti ljepšem i lagodnijem slavlju blagdana onih koji su u potrebi. Svoj dar u obliku prehrambenih namirnica ili higijenskih potrepština moći ćete ostaviti u župnoj crkvi u za to predviđenoj košari ili donijeti u župni dvor. Isto tako, potičemo na molitvu i dar za ukrajinsko stanovništvo.

Prigodno s početkom Korizme, donosimo nekoliko i danas aktualnih riječi +Vjekoslava Bajsića, svećenika zagrebačke nadbiskupije i profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Cjeloviti tekst objavljen je u listu Kana, ožujak 1982., pod naslovom „Ozbiljna korizma“.

'(…) Nije, naime, korizmeno pitanje – da tako kažem – kako ćemo urediti naš lik da nam se nema štogod prigovoriti, nego je problem u ovome zlu u kojem se krećemo, jer neprestano izbija iz nas samih. Stvar je, dakle, daleko ozbiljnija nego naša želja za dobrim glasom u Božjim ušima. Znamo da imamo milosrdnog Boga za oca te da ne trebamo pred njim zataškavati naša zlodjela, kao dijete pred rukom nervozna roditelja, nego da nam je od njega snaga da ih prevladamo. Ako ih, naime, ne želimo vidjeti, kako ćemo išta moći popraviti? Možda će zvučati čudno ako kažem da je dobro biti kriv, jer uvjereni pravednik neće osjetiti potrebe da išta u sebi mijenja.
A toliko nam je potrebna promjena…
Ne da ispadnemo bolji od drugih nego da se smanji ovo zlo, te da bude više dobra među ljudima u svijetu u ovom ružnom svijetu. To je kudikamo veća i važnija zadaća od zabrinutosti hoćemo li ispasti pravedni. Sjetimo se riječi proroka Izaije: „Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da pesnicom bijete siromahe… Zar je meni takav put po volji u dan kad se čovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, stjerati poda se kostrijet i pepeo...? Ovo je post koji je po volji, riječ je Gospodina Boga: Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. To su veliki ciljevi.“ Tko zna, možda će nas korizma čak oduševiti.' (Kana 3/82)